Aleksandar Veliki član vladarske dinastije Argead, sin Filipa II i epirske princeze Olimpije, rođen je 22. marta 356.g pre nove ere u okolini današnjeg grada Soluna u severnoj Grčkoj, učenik grčkog filozofa i naucnika Aristotela. Kao zapovednik velike makedonsko-grčke vojske osvojio je Persiju, Egipat i sve zemlje do severa Indije. Nakon što se Filip II razveo od Olimpije i oženio novom ženom Euridikom, Aleksandar se posvađao s ocem i otišao s majkom u Epir. No, nakon nekog vremena izmirio se s ocem i vratio na dvor. Godine 336. p.n.e. Filipa II drugog dana vencanje njegove kćerke Kleopatre ubija mladi plemić Pausinas. Kako je Pausinas ubrzo ubijen motiv ubistva nikada nije razjašnjen. Danas se samo nagađa da su za ubistvo znali, a možda bili čak i umešeni, Aleksandar i Olimpija ili barem jedno od njih dvoje. Postoji i teorija prema kojoj je ubistvo inicirao i finansirao persijski kralj Darijus III.

Aleksandar, koji je tada imao samo 20 godina, postaje kralj svih Makedonaca i politički ujedinjuje grčki svet.Nakon što je učvrstio svoju vlast kreće s 30.000 pešaka i 5000 konjanika na osvajački pohod na Perziju. Velik dio pokorenih naroda dočekivao ga je kao osloboditelja jer je uglavnom bilo riječ o rušenju tirana koje je zamijenio (za onodobne pojmove) demokratski uređenim društvom. Na taj način sužavao je prostor za moguće pobune protiv njegove vladavine. Kada je osvojio grad Gordion mačem je presekao znameniti Gordijski čvor, a legenda kaže da će onaj koji razrmrsi ovaj čvor vladati svijetom. Nakon osvajanja u Maloj Aziji Aleksandar je krenuo ka Egiptu gdje je dočekan kao osloboditelj, a egipatski svestenicioglasili su ga Amonovim sinom. U Egiptu je 331. godine p.n.e. osniva grad Aleksandriju. U svojim osvajanjima utemelji će brojne gradove sve ih redom nazvavši Aleksandrija, a jedan od njih osnovao je i u okolinidanašanjeg Kandahra (Afganistan).

Osvajanjem Persije
usvaja i neke elemente persijskog načina oblačenja i persijskih običaja na svome dvoru. Tako je uveo običaj simobličnog ljubljenja ruke kojim su se socijalno inferiorni služili kada su se obraćali socijalno nadmoćnijima. Na takav običaj u Grčkoj nije se gledalo s odobravanjem pa ga je taj potez koštao gubljenjem simpatija kod mnogih Grka. U proleće 327. godine p.n.e. nastavlja vojni pohod i kreće na Indiju s 40.000 vojnika. Prelazi planinski masiv Hindukuš, rijeku Ind i pobeđuje veliku vojsku kralja Pora kod rijeke Hidasp. Bitka je bila teška i krvava jer se makedonska vojska prvi puta susrela sa slonovima.

Aleksandar je nameravao doći do Okeana velike mitske reke za koju su Grci verovali da opasuje svet, ali njegovi su ga vojnici zbog napora i bolesti odbili slediti. Kada je to čuo Aleksandar Veliki zatvorio se u svoj šator i počeo plakati. Ali na kraju nije mu ostalo ništa drugo do vratiti se u svoju novu prestolnicu Vavilon Po povratku iznova uspostavlja autoritet i priprema napad na Kartagu. Ali iznenada 13. lipnja 323. p.n.e. umire. Postoje i prepostavke da je ustvari otrovan. Njegovo telo, zapečaćeno u staklenom lijesu i zlatnom kovčegu, čuvalo se u Aleksandriji, gradu što ga je osnovao sebi na uspomenu, ali grob nikada nije otkriven. Za života Aleksandar je imao nameru stopiti Makedonce i Persjeznce u jedan narod. Kako bi proveo svoju nameru u djelo nagovarao je makedonske vojnike i oficire žene Persjankama. U 13 godina stvorio je carstvo koje je veličinom (od Makedonije do Indije), do tada, nadmašivalo sva koja su postojala. Posledice njegovih osvajanja bile su značajne jer je prestalo postojati Persjsko carstvo, a aramjeski jezik kojim se govorilo u Persji potisnut je grčkim jezikom. Utemeljivši mnoge gradove potaknuto je razvoj trgovine i ekonomije uopste.Vojsku prati su znanstvenici koji su istraživali nepoznate krajeve kroz koje su prolazili tako da se znanje iz zemljopisa i biologije znatno proširilo.

Vojni stručnjaci i danas Aleksandra Velikog smatraju jednim od navjećih vojnih zapovednika u istoriji rame uz rame sa svojim vojnicima, uvek je licno napad i bio im je uzor. Imao je veliku karizmu, što dokazuje i to da se nakon smrti Aleksandra Velikog njegovo carstvo raspalo na niz manjih međusobno suprostavljenih. Aleksandra Velikog možemo uvrstiti među individualce koji su oblikovali svijet kakvim ga danas poznajemo. Pre njega svetom su dominirale istočnjačke kulture - Persijanci Egipćani i Vavilonci.Nakon Aleksandrovih osvajanja primat preuzimaju Rimljani i Grci. Zlatne rezerve koje je zatekao na dvoru persiskog kralja iskoristio za nova osvajanja i gradnju novih gradova i luka. Na taj se način grčka civilizacija proširili na celi tada znani svijet istovremeno poboljšavajući trgovačke odnose i gospodarske aktivnosti. Gospodarski sastav koji je započeo poprimati oblik u doba Aleksandra Velikog ostao je nepromenjen sve do industrijske revolucije u XIX. stoljeću. Osim toga, sve do kasnog XV. stoleća granice do kojih je dosegnuo Aleksandar Veliki ostaće granicama smatranim naseljenim delovima Zemlje. Tek će portugalski i španski moreplovci pomaknuti te granice. Ženio se više puta, imao je i brojne ljubavnice i još ne posve utvrđen broj dece. Broj dece kojima je Aleksandar bio otac varira od izvora do izvora, ali svi se slažu da je Herakles bio prvi Aleksandrov sin kojeg su u dobi od 17 godina ubili politički protivnici zajedno s njegovom majkom Barsinom. Drugo nesporno dete bio je Aleksandar IV koji je rođen u prvom braku Aleksandra Velikog s Roksanom, ćerkom persijskog plemića Oksiartesa. I Aleksandar IV ubijen je u političkoj zaveri zajedno s majkom.

Navodno je imao čak i homoseksualnih sklonosti te bio u ljubavnoj vezi sa svojim prijateljem Hefestom, a bio je i u vezi s persijskim sucem Bagoasom. Danas ga zbog toga neki doživljavaju kao gay junaka. Podaci o navodnim Aleksandrovim homoseksualnim vezama mogu se naći u knjizi Robin Lane Fox Alexander the Great, enciklopediji The Random House Encyclopedia i knjizi Mary Renault The Nature of Alexander. Carstvo Aleksandra Velikog nije bio vrt pun cveća u kojem su svi bili sretni. Njegovi su vojnici na najbrutalnije načine pokoravali osvojene zemlje. Posebno kod osvaanja Indije kada su maskarirali stare i bolesne. U današnjem Iranu poznat je i kao zli kralj, kao samo oličenje zla, koji je učinio sve kako bi uništio staru persijsku kulturu i religiju. No, na Zapadu neki ga smatraju vizionarom koji je verovao u miroljubiv suživot različitih nacija i rasa u svom carstvu. Zastupnici te teze pri tome se pozivaju na zapoved Aleksandra Velikog na masovna venčanja Grka i Persijanaca.