Habsburg (množina: Habsburzi; pridjev: Habsburški; za pripadnike te loze koristi se izraz "Habsburgovac") bila je jedna od vladarskih kuća (dinastija) Europe: Habsburgovci su vladali Austrijom (kao vojvode1282–1453., nadvojvode 1453–1804. i carevi 1804–1918.), bili su kraljevi Španjolske (1516–1700.) i carevi Svetog Rimskog Carstva više stoljeća do 1806.
Njihovo ime potječe od švicarskog dvorca Habichtsburg ("Jastrebov dvorac"), sjedišta porodice u 12. i 13. stoljeću u mjestu Habsburg. Krenuvši iz jugoistočne Njemačke, obitelj je proširila svoj utjecaj i posjede na istočne krajeve Svetog Rimskog Carstva, koji otprilike odgovaraju današnjoj Austriji (1278–1382.). Nakon samo dvije-tri generacije, Habsburzi su uspjeli dosegnuti carsko prijestolje, koje će uz kraće prekide držati stoljećima (1273–1291., 1298–1308., 1438–1740., i 1745–1806.).
Nakon ženidbe Maksimilijana . s Marijom, prijestolnasljednicom Burgundije (Nizozemske) i ženidbe njegova sina Filipa Lijepog s Ivanom, prijestolnasljednicom Španjolske i njezina tek stečenog carstva, Karlo V. je naslijedio "carstvo gdje sunce nikada ne zalazi".
Nakon abdikacije cara Karla V., koji je ujedno bio i kralj Karlo I. Španjolski (1516–1556.), dinastija se podijelila na austrijske i španjolske Habsburgovce.
Španjolski su Habsburgovci izumrli 1700. godine, što je izazvalo Rat za španjolsko nasljedstvo), dok su austrijski Habsburgovci izumrli 1740. godine, što je izazvalo Rat za austrijsko nasljedstvo. Jedan od razloga njihova nestanka vjerojatno je bio velik broj brakova unutar obitelji (vidi: incest). Ipak, nasljednica zadnjeg austrijskog Habsburgovca, Marija Terezija, udala se za Franju Stjepana, lotarinškog vojvodu, pa su njihovi nasljednici nastavili habsburšku tradiciju u Beču pod dinastičkim imenom Habsburg-Lothringen.
Sveto Rimsko Carstvo je nestalo 1806. godine, kad je francuski car Napoleon I. Bonaparte preustrojio vlast u Njemačkoj. Znajući da će izgubiti naslov cara, Franjo II. se proglasio nasljednim carem Austrije i tako postao Franjo I.
Car Franjo I. Austrijski službeno je nosio ovaj glomazni naslov: "Mi, Franjo Prvi, milošću Božjom car Austrije; kralj Jeruzalema, Mađarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije i Lodomerije; nadvojvoda Austrije; vojvoda Lorraine, Salzburga, Würzburga, Franačke, Štajerske, Koruške i Kranjske; veliki vojvoda Krakova; knez Transilvanije; markgrof Moravske; vojvoda Sandomierza, Masovije, Lublina, Gornje i DonjeŠleske, Oswiecima i Zatora, Tesina i Furlanije; knez Berchtesgadena i Mergentheima; kneževski grof Habsburga, Gorice, Gradišča i Tirola; markgrof Gornjih i Donjih Lužica i Istre".
Austrijsko Carstvo je postalo Austro-Ugarska 1867. godine. Habsburgovci su odstupili s vlasti 1918. godine, nakon poraza u 1. svjetskom ratu.
Marija Terezija (Beč, 13. maj 1717—Beč, 29. novembar 1780) austrijska nadvojvotkinja, rimsko-njemačka carica i ugarska kraljica.
Marija Terezija bila je iz roda Habzburgovaca. Kad se sa 19 godina udala za lotaringijskog vojvodu Franca Stefana, dinastija se otada nazivala Habzburg-Lotaringen. Iz toga se braka rodilo 10 sinova i 6 ćerki. Od njene djece sinovi Josip i Leopold bili su neposredni nasljednici prijestolja, a kći Marija Antoaneta završila je pod giljotinom kao žena francuskog kralja Luja XVI. Za vladavinu Marije Terezije svojstvena su apsolutistička i centralistička nastojanja povezana s germanizacijom. Oduzela je isusovcima školske poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i parnice protiv vještica stavila je pod svoju kontrolu, što je ubrzo dovelo i do konačne likvidacije tog srednjovjekovnog krvavog naslijeđa. Nastojala je pod pritiskom novoga doba spriječiti prekomjerno iskorištavanje kmetova, određujući maksimum njihovih obveza prema gospodarima, tako da feudalac nije više smio tražiti od svojih podanika namet prema vlastitom nahođenju, već se morao držati takozvanog urbara Marije Terezije. Uvela je opštu školsku obavezu, tako da su sva djeca od 6-13 godina morala ići u školu. Podsticala je razvoj manufaktura u Austriji. Njena je vladavina u nasljednim zemljama započela ratom na život i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763. godine vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka - prije svega Šlezije, ali i italijanskih zemalja.
Svome je sinu Josipu II ostavila u naslijeđe opomenu kako nikad ne smije zaboraviti da je bolji osrednji mir nego slavni rat. Reforma vojske, ostvarena 1748. godine, jedna je od velikih i dalekosežnih novina njezine vladavine. Ona je jasan dokaz jedne od najizraženijih osobina Marije Terezije, a na kojoj se zasniva njeno slavno državničko umijeće: uvijek se znala okružiti pravim savjetnicima i u pravom trenutku poslušati njihove savjete.
Uz podršku kraljice Marije Terezije baron Franjo Trenk osniva 1741.g. Trenkove pandure.
Austrijsko carstvo uspostavljeno je 1804. kao reakcija na stvaranje Prvog francuskog carstva pod Napoleonom I. Prvi car Austrije bio je Franjo I, koji je u to vreme nosio i titulu cara Svetog rimskog carstva (abdicirao ju je nakon Napoleonove reorganizacije Nemačke 1806. U procesu zadržavanja carske titule, on je podigao status Austrije iz nadvojvodstva u carstvo.
Nakon neuspelih pokušaja reforme ustava, Austrijsko carstvo pretvoreno je u Austrougarsku 1867. pod Franjom Josipom I. Taj potez dao je jednak status i mađarskim teritorijama.
