ETRUŠĆANSKI OBIČAJI

Mnoge su zanimljivosti vezane uz društveni ustroj Etrušćana. Dovoljno govori činjenica da su ih Grci i Rimljani smatrali skandalozno nemoralnima, a sjetimo se samo svih priča vezanih uz njihove vlastite gozbe, orgije i hedonizam. U kasnijim rimskim vremenima, riječ Etrušćanin je bila sinonim za prostituciju. Po rimskim mjerilima, njihova je žena bila uzorita, dok je etrušćanska bila preslobodna - sudjelovala je u čestoj tjelesnoj razmjeni supruga, održavala je brigu o svom tijelu vježbom, ponekad čak u prisutstvu muškaraca, nije se smatralo sramotom da bude viđena gola, bijaše putena, na gozbama je nazdravljala kome je htjela, sjedala uz koga je htjela - to nije morao biti njen suprug -dobro je podnosila alkohol.

Mnogi etrušćanski običaji su generalno neprihvatljivi u današnjem dobu, no treba imati na umu da je riječ o vremenskom odmaku od gotovo tri tisućljeća, i da je njihova era bila netaknuta dogmama i strahovima od vlastite tjelesnosti. Stoga je iz današnje perspektive, i s pozicije današnjih (lažnih) moralnih načela nesaglediv način druženja ovog neobičnog drevnog naroda:

Etrušćani su odgajali djecu ne znajući tko je otac, otud naglašen matrijarhat u njihovom društvu - loza se i nije mogla prenositi drukčije kad je jedino majka bila poznata. Djeca su obično pohađala pijanke i sudjelovala u seksualnim odnosima koji su bili urođen običaj pa stoga nisu bili sramotni. Dječaci i mladići su bili posebno obljubljeni i od dama i od muškaraca - svi su se divili njihovim lijepim glatkim tijelima. I mladići su upražnjavali mnogo vremena na uljepšavanje te su otklanjali dlake s tijela smolom. Mnoge freske na grobnicama prikazuju homoseksualne odnose, iako postoje naznake da u nekim regijama oni nisu bili društveno prihvaćeni.

Poznato je da je glazba sačinjavala važan dio života etrušćanskog društva - pratila je i obveze i razonodu. Sportska natjecanja, vojne vježbe, lov, pogrebi, banketi - sve je to bilo popraćeno profesionalnim glazbenicima i plesačima.

Instrumenti su se koristili i u magične svrhe, poput tibije, vrste flaute čiji su se zvuci borili protiv velike rimske kuge. Najveću slavu među drugim narodima imali su etrušćanski flautisti. Njihov nacionalni instrument je bio aulos - dvostruka flauta koja se pričršćavala za usta glazbenika vrpcom oko glave. Rimski zapisi govore o etrušćanskim flautistima koji privlače svojom očaravajućom muzikom veprove iz šume dovodeći ih pred spremne lovce.

Etrušćani bijahu najveći trgovci svog vremena. Njihove morske luke - emporia - bile su tada međunarodna trgovačka sjedišta, a iskopine njihove bronce čak u dalekoj Švedskoj govore o razgranatosti njihovih trgovačkih puteva. Upravo ta široka mreža je temelj teoriji da su čak i germanske rune možda nastale iz njihovog alfabeta.

Nakit im je bio veoma cijenjen i nenadmašiv za svoje doba. Bili su poznati obrađivači zlata. Velika je vjerojatnost da su oni uveli grožđe i vino u Italiju oko devetog st. pne.

O njihovim trgovačkim i borbenim brodovima nemamo mnogo zapisa, no antički izvori pripisuju izum sidra Etrušćanima. Ona su prvotno bila kamena s uklesanim podacima poput imena vlasnika.

Iz etrušćanske arhitekture jasno je vidljiv površan odnos prema životu na zemlji - domove su gradili od drva i ilovače - i predan odnos spram zagrobnog života - njihove grobnice su neuništive. Budući da je Rim bio nemilosrdan prema većini njihove ostavštine, najvažniji spomenici etrurske umjetnosti su upravo grobnice. Postoje pravi nekropolisi, s ulicama i trgovima, masivnim grobnicama usječenim u stijene. Možda najpoznatije je tarkvinijsko podzemno groblje koje skriva tisuće grobnica. Najpoznatija je Grobnica bikova, nazvana prema slici dva bika iznad portala, ispunjena prikazima simbola plodnosti i erotskih scena.

Jedino veliko nalazište etrurskog zemaljskog obitavališta je vila u Murlu koja je otkrila vrlo ranu upotrebu boja u zidnim freskama i reljefima. Općenito se smatra da je likovna umjetnost bila inferiorna grčkoj umjetnosti tog vremena, no ne treba uspoređivati ta dva stila zbog grčkih matematičkih ideala ljepote koji ne zahvaćaju bit i osjećaj subjekta, a upravo to ljubitelji Etrurije pronalaze u njenom umjetničkom izrazu.

Etrušćani su imali veliko poznavanje arhitekture i strog sustav planiranja gradova. Vodu su provodili kroz podzemne cijevi - znanje koje nisu prenijeli Rimljanima, poznatima po akvaduktima. Njihove kuće su imale dvorišta koja su Rimljani nazivali atrium tuscanicum, a sama riječ atrium dolazi od etrušćanske riječi za ulaz ili luku, te je njena izvedenica dala ime i Adriatiku.

Da bismo naglasili važnost danas zanemarenog utjecaja ove velike civilizacije na razvoj zapadnog svijeta, evo još nekoliko podataka: njihovo religijsko naslijeđe je utjecalo na rituale i odjeću današnje katoličke crkve, a njihova umjetnost na velikane renesanse, poput nenadmašivog Michelangela. Nacionalni kostim Etrurije - tebenna - kasnije je preuzet od Rimljana pod nazivom toga. Rimske legije su lako osvojile etrurske gradove, jer su oni bili razjedinjeni autonomnim vladavinama. Legije su se potom organizirale po uzoru na etrušćanske tradicije: preuzele su pozivanje vojske tubom, gradnju logora, pa kasnije gradova, na okosnici sjevera i juga, što je direktno preuzeto iz najvažnijih etrušćanskih pogleda na svijet koji nas okružuje. Čak je i riječ Romanus (rimski) raznim teorijama povezana s etrušćanskim rodovskim imenom Rumula, uz mnoge druge latinizirane riječi. Mnogi sinonimi za stare Rimljane su, dakle, izravno preuzeti iz zaboravljene etrušćanske kulture.