DISCIPLINA ETRUSCANA

Najintrigantniji dio etrušćanske povijesti je njihovo veliko znanje. Imali su vrlo specifičnu religiju i uz nju vezane običaje. Vjerovalo se da je sudbina čovjeka unaprijed određena. Stoga su trenirani svećenici bili sposobni čitati određene znakove da bi predvidjeli skora događanja. Posebno su bili vješti u interpretiranju sijevanja munja, uzoraka leta ptica i strukture unutarnjih organa žrtvovanih životinja (haruspicija). Sve do pada rimskog carstva, njihovi suvremenici nisu dovodili u sumnju te vještine, često na užas novopriznatog kršćanskog nauka. Jedan od prvih kršćanskih apologista Arnobius je u trećem stoljeću zapisao: ' Etrurija je majka svog praznovjerja.'

Može se pronaći ponešto starogrčkog utjecaja na njihovu religiju i umjetnost, što potkrepljuje teoriju da potječu iz Lidije, no u osnovi je etrušćanska religija jedinstvena. Poput kršćanstva, i ona je razotkrivena narodu. Ciceron je zapisao priču o otkrivenju.
Na polju u blizini rijeke Marte u Teruriji, božansko biće s obličjem djeteta i mudrošću starca otpjevalo je sveto znanje pred okupljenim Lukumonesima - mudracima vladarima što ga zapisivahu. Nakon otkrivenja, biće padne mrtvo i nestane u obrađenom polju. Ime tog bića bijaše Tages, sin Genija, unuk najvišeg boga Tinija (kasnije poznatog Rimljanima kao Jupiter).

Etrušćani su zamišljali nebo i zemlju podijeljene na četvrtine velikim križem. Svaki ritual i promatranje svijeta bijaše baziran upravo na ovom principu podjele prostora. Smatralo se da na istoku i sjeveru obitavaju najviša i ljudima sklona božanstva, na jugu bogovi prirode i zemlje, a na zapadu zli bogovi podzemlja. Na temelju ovih božanskih zakonitosti su Etrušćani proricali budućnost.

Ova pravila unutar kojih je svako svjetsko kretanje postavljeno, bila su vrlo stroga i nepromjenjiva, a Etrušćani su ih toliko štovali, da su ih slijedili čak i u izgradnji čitavih gradova, doslovnom izgradnjom svojeg poimanja ustroja svijeta.

Vjerovali su u neizmjenjivu predodređenost. Molitvom i žrtvama se moglo odgoditi neželjene događaje, no kraj je bio siguran. U skladu s tim, znali su da je postojanje pojedinca, ali i čitavih naroda ograničeno vremenskom skalom koju su postavili Bogovi i predvidjeli su i svoju vlastitu propast.

Imali su vrlo šarolik panteon. Iako su gradovi bili razmjerno odijeljeni autonomnošću, razlike među tradicijama i legendama nisu bile znatne. Primjećena je razmjerna količinska dominacija ženskih božanstava. Čak i vrhovni bog Tinia tvori trijadu s dvije božice: Uni/Vini (kozmos) i Menrva (mudrost, umjetnost, rođena iz Tinijine glave poput Minerve/Atene).

Složeni kod rituala je sadržan u svetim etrušćanskoim knjigama sudbine koje su nepovratno uništene, no postoje brojni zapisi o njihovoj bogatoj religioznoj književnoj zbirci. Religijski vođe su crpili sva ta znanja u posebnim školama, od kojih je najbolju reputaciju imala ona u Tarkviniju.

Imali su enciklopedijsko znanje koje je obuhvaćalo brojne discipline - astronomiju, meteorologiju, zoologiju, botaniku, omitologiju, geologiju, hidrauliku, arhitekturu... - uz teološka znanja i poznavanje religijskih zakonitosti. To su bili oni tajanstveni haruspici koje je štovao cijeli antički svijet, a zbog neizmjernosti znanja pojedinih osoba, Rimljani su takvoj vrsti detaljne univerzalne znanosti prožete misticizmom dali jedinstven naziv disciplina etrusca.

Danas su najveći izvori saznanja o njihovim učenjima i mitovima dijelovi tekstova latinskih autora - Cicerona, Plinija Starijeg, Livija i Seneke, te dva poznata autohtona nalaza: Lanena knjiga - zbirka rituala što se danas čuva u Zagrebu, i jetra za demonstriranje haruspicije iz Piacenze.

Etrušćanski svećenici su ostavili dio ostavštine i katoličanstvu - naime čunjasti šešir je opstao do današnjeg dana u obliku biskupske mitre, a lituus - ritualni štap kojim su označavali nebeske osi (križ) zadržao se kao biskupski štap.

Smatra se da su i proročki centri diljem apeninskog poluotoka bili postavljeni u međusobnoj koordinaciji.

Poznato tajanstveno svetište je Montovolo - planina između Firence i Bologne s drevnim svetištem predrimskog, moguće etrušćanskog porijekla, no ono nije potpuno utvrđeno, pa ga njegovi istraživači nazivaju 'misterijom povijesti'. Na portalu su prikazane dvije golubice s dvije biljke, vjerojatno firentinskim ljiljanima i križ formiran od pet rupa. Takvi ovalni simboli s križevima su pronađeni i u poznatoj etrušćanskoj Grobnici bikova - nazivaju se omfalosi. Oltar je vjerojatno bio prvotno posvećen boginji Pale, potom Izidi, a zatim su ga Kršćani posvetili Crnoj Madoni. Štovatelji i proučavatelji etrušćanske kulture smatraju da je ovo bio najveći etrurski proročki centar - ili je njegova tajnovitost još i veća jer bi se radilo o nekoj još nepoznatoj kulturi koja je živjela na području sjeverne Italije prije rimskog razdoblja.