aheologija kolekcionarstvo istorija mali oglasi internet aukcije forum chat knjiga gostiju zanimljivosti svetske misterije
   
  Arheologija
  Prokletstvo vatre
 




Tajne iščezlih civilizacija: Anasaze (3)
Prokletstvo vatre
Stoljecima su gradovi Anasaza tiho umirali. Djelovali su nestvarno, poput ukletih varoši. Tako je bilo sve dok se medju njihove zidine nisu uselili Navaho Indijanci koji su vjerovali da su naselja podigli neki prastari stranci. Iza ovog vjerovanja krije se još jedna misterija..
Ko su, zapravo, bili 'neki prastari stranci'?
Da li zanimljiva legende i predanja Navaho Indijanaca pamte i neki drugi, još zagonetniji narod, koji je obitavao na ovim prostorima i koji je pospiješio razvoj kulture Anasaza?
- Samo mali broj arheoloških nalazišta govori nam danas o prvim naseljima Anasaza - kaže dr W. James Judge (Džejms Džadž), direktor Centra Chaco pri Sveučilištu New Mexico. - Oni su domove pravili raščišćavajući plitke uvale i natkrivajući ih nepromočivom nadstrešnicom koju su pravili od grmlja i blata. Njihova grnčarija izuzetne ljepote i praktične vrijednosti bila je od blata i pruća, pletenog gusto i čvrsto tako da su posude mogle održavati čak i vodu.

U stalnom pokretu
Prema najnovijim istraživanjima negdje početkom šestog stoljeća Anasaze su napravile tri sudbonosna koraka. Zahvaljujući uticaju naroda mongolske kulture(?!), umjetnost pravljenja grnčarije dosegla je vrhunac. Iz još uvijek nejasnih izvora dobili su luk i strijelu i napravili prvu sjekiru sa drvenom drškom. Istodobno, poljoprivreda je postala važna a zasnivala se na uzgoju kukuruza, tikve i graha, što je donosilo potrebne proteine njihovoj oskudnoj ishrani.
- Izgleda da je jedan od njihovih najvećih neprijatelja bila vatra - smatra Al Lancaster (Lankaster), koji je više od 50 godina istraživao Anasaze. - Ognjište se u svakom domu nalazilo samo oko 1,90 metara ispod plafona koji je bio od granja i grmlja. Zbog toga je veliki broj kuća koje sam otkrio bio je spaljen...
Nisu li stanovnici zlohudog Point of Pinesa u kobnom danu ili noći o kojima ne znamo ništa završili u katastrofalnom požaru?
Ne. Nikako!
Ostaci ruševina Borovog vrha to dokazuju. Ipak, česti požari odnosili su žrtve. U jednom zgarištu u naselju Kula Kiva pronađeni su ostaci pedesetero izgorjele djece, a jara koja je tom prilikom očito orgijala, naprosto je - istopila pijesak!
Ali, Anasazi nikada nisu dugo ostajali na jednom mjestu. Poput Maja, bili su u stalnom pokretu. Napuštali su stara ognjišta i podignute gradove i odlazili za ugodnijom klimom (?!) i plodnijom zemljom (?!).
- Gotovo sva naša dosadašnja iskopavanja - kaže Kenneth L. Peterson (Kenet) iz Arheološkog muzeja Dolores u Koloradu - pokazala su da je u osmom stoljeću u dolini rijeke Dolores živjelo dvije do tri hiljade ljudi, a već u sljedećem stoljeću gotovo svi su nekamo otišli!
Kamo i zašto?!...
- Napustili dolinu i, izgleda, nastanili se na nekom drugom mjestu – odgovara Peterson. - Mislim da se to dogodilo zbog klimatskih promjena, iznenadnog pada ljetnih temperatura. Česte promjene boravišta dalo je Anasazima karakter - 'urbaniziranih nomada'!

Fenomen Chako
Godine 919. narod Anasaza  podižu jedan od svojih najljepših urbaniziranih naselja – veličanstveni grad Pueblo Bonito. Smjestili su ga na posebno izabranom mjestu, u nepristupačnom kanjonu Chaco na mjestu gdje su stoljetne vodene bujice i protoci napravili prirodne tokove i žljebove, kroz koje je tokom cijele godine oticalala voda. Naselje je podignuto u negostoljubivom ambijentu, na tri prirodne terase, a mnogobrojne kamene građevine različitih namjena govore u prilog već oformljenog arhitektonskog izraza. Ipak, gradnja je iz nepoznatog razloga ubrzo utihnula i gotovo zamrla.
Šta se dogodilo, to danas niko ne zna.
Možda je taj graditeljski predah, kako pretpostavlja Thomas Y. Canby, značio prikupljanje snage i umijeća, period u kome su Anasazi zatezali kulturni luk koji će njihovu civilizaciju izbaciti do neslućenih dimenzija. Jer, kada su ušli u jedanaesto stoljeće, ljudi iz kanjona Chaco uveliko su odbacili spone prošlosti i započeli novo poglavlje - epohu transcedentne veličine poznate kao - fenomen Chaco!
- Postojala je zapanjujuća šličnost  između monumentalnih zdanja  koja su podizana u sljedećih 130 godina - tvrdi istraživač dr Džadž. -Uprkos dugom periodu gradnje, graditelji su postizali izuzetnu uniformisanost dizajna, tako da su mnoge građevine bile nalik jedna dragoj gotovo kao jaje jajetu!
Kada je bio završen, Pueblo Bonito je imao oko 650 prostorija i bio je najveća i najkompleksnija građevina u svijetu zagonetnih Anasaza.
Mnogi nalazi koje su tokom minulih godina otkrili američki arheolozi ukazuju na svakodnevnu aktivnost pripadnika ovog naroda. Hiljade bobica od tirkiza govore o vještini anasaskih zanatlija koji su brusili ovaj kamen kako bi, naj-vjerovatnije, trgovali sa pripadnicima meksičkih civilizacija. Neupućeni u metalurgiju, Anasazi su »uvozili« nevelika bakrena zvona, ali su nabavljali i živopisne ara-papagaje, koji su bili izuzetno cijenjeni zbog šarenog perja!
U vrijeme dok su podizali velika naselja, Anasazi su instalirali i brojne naprave za dovod i kontrolu vode.
- Ono što smo do sada otkrili govori u prilog da je sjeverni dio kanjona najvjerovatnije bio prekriven irigacionim poljima - objašnjava znanstvenik dr Gwinn Vivian (Gvin Vivien) iz Muzeja države Arizona u Tucsonu (Tuson). - Izvori vlažnosti bili su nesumnjivo vodeni kanali sa rubova, koji su se beskorisno cijedili niz zidove kanjona. Ono što nas iskreno oduševljava jeste što su pripadnici Anasaza sa veličanstvenim sistemom kapala i brana uspjeli da kontroliraju i distribuiraju svaku kap vode – genijalan način navodnjavanja bez rijeke!

Ceste bez točka
U zanimljivom izvještaju iz 1970. godine dr Gwinn nije krio svoje čuđenje: Anasazi su na svom području podigli stotine i stotine kilometara kamenih cesta nerjetko širokih blizu deset metara! Zašto je narod koji nije znao za točak i koji, naravno, nije imao nikakvih vozila, zašto je, dakle, taj i takav narod izgradio cijelu mrežu grandioznih puteva?! Zašto su mu ceste uopće bili potrebne?!
Opet nailazimo na zid neprobojnih pitanja i enigmi.
- Putevi su po pravilu građeni pravolinijskt, bez obzira na konfiguraciju terena i moguće prepreke - objašnjava arheolog John Stein (Džon Štajn). - Bili su široki nešto više od devet metara, ali kako je vrijeme učinilo svoje, većina tih cestovnih pravaca danas nije uočljiv sa zemlje. Da bismo ih otkrili morali smo cijelo područje detaljno snimiti iz zraka ili pratiti ostatke drevne grnčarije koja je ostajala duž putnih pravaca.
Pažljivo analizirajući mnogobrojne snimke iz vazduha, Grethen Senter Obenauf je identifikovala blizu hiljadu kilometara mogućih puteva, ali se smatra da su mnoge ceste još uvijek neotkrivene. Pet većih drumova vode prema Pueblu Alto, monumentalnoj kamenoj ruševini od stotinu prostorija što je podignut na rubu kanjona za koji neki znanstvenici smatraju da je služio kao trgovački centar. Začuđuje još nešto: ponekad dvije ceste idu paralelno i nije jasno čemu su služile. Na jednom mjestu takozvani Veliki sjeverni put se račva u četiri odvojene saobraćajnice znatno šire od velikog broja današnjih autostrada!...

Pitanja, pitanja...
Iako nije sasvim potvrđeno, mnogi američki arheolozi vjeruju da su pripadnici kulture Anasaza dugo vremena održavali prisne trgovačke odnose sa kulturama Meksika - Majama, Astecima i Toltecima.
- Meksičke kulture su sa Anasazima imale i mnogo zajedničkih ekonomskih ciljeva - tvrdi dr Charles C.  Di  Peso (Čarls), direktor Fondacije Amerind, a jedan drugi znanstvenik, istraživač kolosalnih ruina Casas Grandes (Kasaš), u blizini sjevernog Meksika, dr Di Peso vjeruje da je trgovina tirkizom i drugim egzotičnim predmetima bila dio svakodnevnosti u vrijeme kada su Anasazi doživljavali procvat svoje kulture.
»Meksičku vezu« podržava još jedan istraživač, arheolog Alden Hayes (Elden Hejs):
- Previše toga se zbilo u kratkom vremenskom intervalu da bi se moglo objasniti postepenim razvojem jedne kulture - objašnjava svoju teoriju Alden Hejs. - Skok od jednospratnih do petospratnih građevina, izgradnja prostranih kamenih drumova i savršenih sistema za navodnjavanje, fascinantnih kamenih opservatorija, kompleks savršenije društvene organizacije... - ne može se prihvatiti bez stanovitog vanjskog uticaja.
Ali, time se, ipak, ne može objasniti baš sve.
Anasazi su iza sebe ostavili toliko zagonetki da će ih znanost rješavati i sljedećih godina, pa i decenija. Zašto, recimo, u najvećim gradskim centrima Anasaza ima veoma malo grobova? Zbog čega su pravili puteve sa više paralelnih traka? Čemu su služile mamutske građevine od preko hiljadu soba? Ko su bili neimari koji su, reklo bi se, poznavali gotovo sve tajne građevinarstva?...
Beskrajna ogrlica enigmio ne završava se u ukletim ruševinama Point of Pinesa, jednog od značajnih naselja kulture Anasaza, čiji su stanovnici - djeca, žene, ljudi i starci, dvadeset hiljada zlosrećnika - nestali bez traga i glasa u jednom jedinom danu ili noći. Naprotiv, zagonetna sudbina žitelja Point of Pinesa samo je jedna u nizu zagonetki vezanih za ovaj srednjoamerički narod. Ali o tome u nastavku...

 
   
 
=> Do you also want a homepage for free? Then click here! <=