aheologija kolekcionarstvo istorija mali oglasi internet aukcije forum chat knjiga gostiju zanimljivosti svetske misterije
   
  Arheologija
  Disciplina Etruraca
 

DISCIPLINA ETRUSCANA

Najintrigantniji dio etrušćanske povijesti je njihovo veliko znanje. Imali su vrlo specifičnu religiju i uz nju vezane običaje. Vjerovalo se da je sudbina čovjeka unaprijed određena. Stoga su trenirani svećenici bili sposobni čitati određene znakove da bi predvidjeli skora događanja. Posebno su bili vješti u interpretiranju sijevanja munja, uzoraka leta ptica i strukture unutarnjih organa žrtvovanih životinja (haruspicija). Sve do pada rimskog carstva, njihovi suvremenici nisu dovodili u sumnju te vještine, često na užas novopriznatog kršćanskog nauka. Jedan od prvih kršćanskih apologista Arnobius je u trećem stoljeću zapisao: ' Etrurija je majka svog praznovjerja.'

Može se pronaći ponešto starogrčkog utjecaja na njihovu religiju i umjetnost, što potkrepljuje teoriju da potječu iz Lidije, no u osnovi je etrušćanska religija jedinstvena. Poput kršćanstva, i ona je razotkrivena narodu. Ciceron je zapisao priču o otkrivenju.
Na polju u blizini rijeke Marte u Teruriji, božansko biće s obličjem djeteta i mudrošću starca otpjevalo je sveto znanje pred okupljenim Lukumonesima - mudracima vladarima što ga zapisivahu. Nakon otkrivenja, biće padne mrtvo i nestane u obrađenom polju. Ime tog bića bijaše Tages, sin Genija, unuk najvišeg boga Tinija (kasnije poznatog Rimljanima kao Jupiter).

Etrušćani su zamišljali nebo i zemlju podijeljene na četvrtine velikim križem. Svaki ritual i promatranje svijeta bijaše baziran upravo na ovom principu podjele prostora. Smatralo se da na istoku i sjeveru obitavaju najviša i ljudima sklona božanstva, na jugu bogovi prirode i zemlje, a na zapadu zli bogovi podzemlja. Na temelju ovih božanskih zakonitosti su Etrušćani proricali budućnost.

Ova pravila unutar kojih je svako svjetsko kretanje postavljeno, bila su vrlo stroga i nepromjenjiva, a Etrušćani su ih toliko štovali, da su ih slijedili čak i u izgradnji čitavih gradova, doslovnom izgradnjom svojeg poimanja ustroja svijeta.


Vjerovali su u neizmjenjivu predodređenost. Molitvom i žrtvama se moglo odgoditi neželjene događaje, no kraj je bio siguran. U skladu s tim, znali su da je postojanje pojedinca, ali i čitavih naroda ograničeno vremenskom skalom koju su postavili Bogovi i predvidjeli su i svoju vlastitu propast.


Imali su vrlo šarolik panteon. Iako su gradovi bili razmjerno odijeljeni autonomnošću, razlike među tradicijama i legendama nisu bile znatne. Primjećena je razmjerna količinska dominacija ženskih božanstava. Čak i vrhovni bog Tinia tvori trijadu s dvije božice: Uni/Vini (kozmos) i Menrva (mudrost, umjetnost, rođena iz Tinijine glave poput Minerve/Atene).


Složeni kod rituala je sadržan u svetim etrušćanskoim knjigama sudbine koje su nepovratno uništene, no postoje brojni zapisi o njihovoj bogatoj religioznoj književnoj zbirci. Religijski vođe su crpili sva ta znanja u posebnim školama, od kojih je najbolju reputaciju imala ona u Tarkviniju.


Imali su enciklopedijsko znanje koje je obuhvaćalo brojne discipline - astronomiju, meteorologiju, zoologiju, botaniku, omitologiju, geologiju, hidrauliku, arhitekturu... - uz teološka znanja i poznavanje religijskih zakonitosti. To su bili oni tajanstveni haruspici koje je štovao cijeli antički svijet, a zbog neizmjernosti znanja pojedinih osoba, Rimljani su takvoj vrsti detaljne univerzalne znanosti prožete misticizmom dali jedinstven naziv disciplina etrusca.

Danas su najveći izvori saznanja o njihovim učenjima i mitovima dijelovi tekstova latinskih autora - Cicerona, Plinija Starijeg, Livija i Seneke, te dva poznata autohtona nalaza: Lanena knjiga - zbirka rituala što se danas čuva u Zagrebu, i jetra za demonstriranje haruspicije iz Piacenze.

Etrušćanski svećenici su ostavili dio ostavštine i katoličanstvu - naime čunjasti šešir je opstao do današnjeg dana u obliku biskupske mitre, a lituus - ritualni štap kojim su označavali nebeske osi (križ) zadržao se kao biskupski štap.

Smatra se da su i proročki centri diljem apeninskog poluotoka bili postavljeni u međusobnoj koordinaciji.


Poznato tajanstveno svetište je Montovolo - planina između Firence i Bologne s drevnim svetištem predrimskog, moguće etrušćanskog porijekla, no ono nije potpuno utvrđeno, pa ga njegovi istraživači nazivaju 'misterijom povijesti'. Na portalu su prikazane dvije golubice s dvije biljke, vjerojatno firentinskim ljiljanima i križ formiran od pet rupa. Takvi ovalni simboli s križevima su pronađeni i u poznatoj etrušćanskoj Grobnici bikova - nazivaju se omfalosi. Oltar je vjerojatno bio prvotno posvećen boginji Pale, potom Izidi, a zatim su ga Kršćani posvetili Crnoj Madoni. Štovatelji i proučavatelji etrušćanske kulture smatraju da je ovo bio najveći etrurski proročki centar - ili je njegova tajnovitost još i veća jer bi se radilo o nekoj još nepoznatoj kulturi koja je živjela na području sjeverne Italije prije rimskog razdoblja.

 
   
 
=> Do you also want a homepage for free? Then click here! <=