aheologija kolekcionarstvo istorija mali oglasi internet aukcije forum chat knjiga gostiju zanimljivosti svetske misterije
   
  Arheologija
  Aleksandrijski svetionik
 




Arheoloske otkrica
Izranja Aleksandrijski svetionik
U vodama blizu Aleksandrije (Egipat), francuski arheolog Jean-Yves Empereur otkrio ostatke zagonetnog Aleksandrijskog svjetionika, poznatog kao sedmo cudo antike!

Skupina francuskih arheologa, pod vodstvom Jean-Yvesa Empereura, objavila je vijest da su pronasli ostatak Aleksandrijskog svjetionika, na velikoj morskoj dubini, u blizini rta gdje je i stajao u vrijeme kada su ga smatrali sedmim svjetskim cudom.
U drevnim vremenima na tajanstvenom otoku Pharosu, nasuprot egipatskoga grada Aleksandrije, kralj Ptolornej Soter, 280. godine prije Krista, podigao je visoki svjetionik koji je pomorcima osvjetljavati put. Kula svjetilja dobila je ime Pharos prema spomenutom otoku i otad se tako zovu u mnogim jezicima svijeta svjetionici i drugi izvori svjetlosti.

Izuzetna graðevina
Prvu naznaku o postojanju ostataka "sto ih je more progutalo, dala je Asma el Bakiri, egipatska redateljica, koja je sa zabrinutoscu naglasila da su upravo u toj oblasti zapoceli veliki radovi na gradnji lukobrana.
Tako upozoreni francuski arheolozi uvjerili su naftnu kompaniju Elf-Aquitaine da im bude sponzor kako bi mogli sto brze pregledati morsko dno uz odobrenje Egipatske uprave za starine.
Prizor koji se ukazao roniocima oduzimao je dah: na prostoru od preko dvije hiljade cetvornih metara bile su razbacane stotine arheoloskih ostataka. Komadi mramora, granita, bazalta, kapiteli i stupovi u tipicno egipatskom stilu s lotosovim vijencima, ali i u tradicionalnim helenskim stilovima kakav je korintski.
Pronadeno je dvadeset sfingi od kojih je svaka tezila nekoliko kvintala, a djelomice i vise komada kipova za cije se originalne visine pretpostavlja da su iznosile trideset ili cetrdeset metara, koliko je visoka kuca na cetiri kata.

Nije jos bilo moguce s preciznoscu ustanoviti sto su predstavljale te statue: cinilo se da su neke iz doba faraona dok su druge upucivale na helensku umjetnost koja se prosirila Mediteranom od kraja IV. stoljeca prije Krista, nakon sto je mladi makedonski kralj Aleksandar Veliki osvojio Istok i sam Egipat.
Na samome vrhu istocne strane otoka Pharosa francuski su arheolozi pronasli cetverokutne kamene blokove teske 50 i 70 tona, a nasuprot njih, divovske monolite za koje se misli da su ostaci jednog od sedam cuda antickoga svijeta, odnosno glasovitog Pharosa, grada Aleksandrije.

Grad sa 600 kazalista
Izgraden, kako je receno, 280. godine prije Krista, svjetionik je bio visok 120 metara i sastavljen iz tri dijela koji su postavljeni jedan do drugoga. Donji, cetvrtasta oblika, visok oko 55 metara, imao je terasu, vjerovatno ukrasenu kipovima. Drugi dio, osmokutne osnovice, dizao se uvis sljedecih 35 metara, dok je posljednji, kruzne osnovice, imao oko 30 metara ukljucivsi tu i golemi Zeusov kip od bronce sto je stajao na vrhu.
Ovaj je dio sadrzavao svjetionik izraden od metalnog lijevka u kojemu su gorjela drva, ali i uljevite tvari biljnog porijekla sto su proizvodili jaku i zestoku vatru cija je svjetlost obasjavala povrsinu mora pomocu parabole od metala ulastene kao da je zrcalo i koja se mogla okretati pomocu zupcanika.
Nasuprot svjetioniku, na rtu Lochiasu, nalazila se kraljevska palaca koju je dao sagraditi kralj Ptolomej i jedan od generala Aleksandra Velikog, koji se, nakon njegove smrti, samoproglasio kraljem Egipta. Ptolomej je bio osnovac dinastije koja ce se, nakon 2,5 stoljeca, ugasiti smrcu glasovite kraljice Kleopatre.
U spomenutoj palaci bila je smjestena Velika aleksandrijska biblioteka za koju se govorilo da sadrzi sve postojece knjige svijeta toga doba.
Aleksandrija je bila prekrasan grad ukrasen desecima hramova i svetista, sa stotinjak ljekovitih toplica i vise od 600 kazalista. Na jednom tajnom mjestu cuvala je Aleksandrovu mumiju odjevenu u paradnu nosnju i s njegovim borbenim macem. Ali svjetionik je ipak bio najveci spomenik njezine moci.
Ostecen u vise potresa svjetionik nije bio obnovljen nakon pada Rimskoga carstva, a potpuno je unisten 1477. kada je na njegovim temeljima sultan Quait Bey podigao mamelusku utvrdu koja i danas nadvisuje grad.

cudo Starog svijeta
Kako je u drevno doba cetvrtasti materijal bio vrlo cijenjen, a spomenici redovito pretvarani u nove gradevine, sasvim je vjerojatno da su divovski dijelovi koje su francuski arheolozi nasli na dnu mora dio monumenta sto je pao u more zbog potresa.

Radovi na istrazivanju, katalogiziranje, vadenje i restauriranje svih dragocjenih materijala izvjesno ce potrajati godinama. Ali na kraju ce se imati preciznija predodzba o najslavnijoj kuli antickoga svijeta.
Takoder se ne smije zaboraviti da su podvodna arheoloska istrazivanja zaustavila izgradnju lukobrana koja je prijetila zauvijek pokopati svjedocanstva neprocjenjive vrijednosti velikih metropola antiknog Mediterana.
Slava Aleksandrijskog svjetionika mora da je bila velika vec u staro doba jer su, nakon njegove izgradnje, svugdje na svijetu nicale slicne gradevine. Vjerojatno je i Kolos, broncani kip visok 38 metra na ulazu u grcku luku na Rodosu, imao slicnu funkciju svjetionika. Zna se naime da je u jednoj ruci drzao divovsku buktinju koja se mogla nocu vidjeti vrlo daleko s mora.
Drugi svjetionik slicnih razmjera podignut je ispred mola u Ostiji za vrijeme imperatora Klaudija, a jos je jedan bio u Crisopolisu, na azijskoj obali Bospora. Tabula Peutingerina, jedina zemIjovidna karta antiknoga svijeta jasno donosi ucrtane kako svjetionik kod Aleksandrije, tako i onaj u Crisopolisu, a predstavlja ih kao dvije kule s vatrenim kuglama na vrhovima.

Unistena prtoslost
Od preostalih sest svjetskih cuda antiknog svijeta samo je ostala velika piramida u Gizi. Golemi Zeusov kip u Olimpiji, od slonovace i zlata, djelo velikog Fidije, prenesen je u Konstantinopol, danasnji Istambul, gdje je srusen tokom brojnih pljacki i palezi grada.
Mauzolej u Halikarnasu danas se jedino moze prepoznati po tlocrtu temelja. Kakvi su bili Semiramidini viseci vrtovi u Babilonu, moze se naslutiti po ostacima sustava za drenazu. Kolosa s Rodosa srusio je potres sedamdeset godina nakon sto je podignut. Potom je, u VII stoljecu, jedan arapski trgovac kupio broncu kako bi je rastalio i njome natovario 600 deva! Hram bozice Dijane u Hefezu sveden je na nesto korodiranog i napola zakopanog kamenja u Turskoj.
Ostaje da se zapitamo sto ce za dvije tisuce godina ostati od spomenika nase tehnoloske civilizacije. Mozda ce se spasiti upravo ona djela koja oponasaju antikne uzore poput monumentalnog Kipa slobode u New Yorku koji je nastao po ugledu na drevne kolose od bronce i legendarni Aleksandrijski svjetionik!

 
   
 
=> Do you also want a homepage for free? Then click here! <=